Novosti
Donacija kvarteta velikana uz rukometni SP i 30. obljetnicu prve velike hrvatske rukometne medalje
Svjetska rukometna krema je u Hrvatskoj, u Zagrebu, Poreču i Varaždinu igraju se skupine Svjetskog prvenstva koje uz našu zemlju organiziraju i Danska i Norveška. Hrvatska želi uz podršku navijača doći do novog zapaženog ostvarenja na velikoj sceni, kakvog nije bilo od 2020., srebrne medalje na EP-u. Posljednje odličje sa SP-a osvojeno je 2013., bronca u Španjolskoj, a mnogi pamte i srebro iz 2009. stečeno pred domaćim navijačima na SP-u koje je prvi put igrano u Hrvatskoj, u Areni posebno izgrađenoj za tu prigodu. Važno je podsjetiti da se ove godine navršava i 30. obljetnica prvog iskoraka rukometaša na velikim natjecanjima. Na SP-u na Islandu su 1995. osvojili srebrnu medalju.
U povodu toga velikog jubileja i u povodu ovogodišnjeg SP-a, Hrvatski športski muzej s ponosom ističe kako je dobio donaciju četvorice naših rukometnih velikana. Zdravko Zovko, Lino Červar, Ivano Balić i Vlado Šola dali su brojne različite predmete koji ukazuju na njihove igračke i trenerske uloge, ali govore i o sportu iz prvog lica, izbliza.
Zovko je kao izbornik prvi rukometaše doveo na tron, na Islandu je 1995. bio kovač prve velike medalje nakon koje su slijedili olimpijski uspjesi 1996. s Velimirom Kljaićem, da bi od 2003. do 2010. reprezentacija osvojila još 5 medalja na različitim natjecanjima, od čega 2 zlata, a sve s potpisom Line Červara (s kojim su osvojena i odličja 2018. i 2020.).
Zovkova građa datira još iz 1984. kad je bio član državne reprezentacije pobjednika na OI u Los Angelesu, a obuhvaća tekstil, fotografije i memorabilije iz vremena prvih (i do danas jedinih) titula klupskih prvaka Europe 1992. i 1993. s RK Zagreb, te s islandskog SP-a 1995. godine.
Červar je dao majice, trenirke i jaknu koje je nosio na putu do ‘zlata iz inata’, a dodao je i šalicu sa svojim likom, zviždaljku i krunicu koju je držao na utakmicama. Izbornici su donacije muzeju osigurali neovisno jedan o drugom, a isto su učinila i dvojica znamenitih igrača.
Legendarni Ivano Balić, jedan od naših najboljih igrača svih vremena, dao je dres i tenisice s OI u Londonu 2012. i pokal primljen za najboljeg igrača svijeta 2006. Nesavladivi vratar Šola donio je velik broj majica u kojima je kao pauk skidao udarce i čuvao mrežu nekad znanih ‘Kauboja’.
Što rukometnim donatorima znači ova gesta prema Muzeju?
Zdravko Zovko kaže da je lijepo što se muzej otvara. “Drago mi je što sa svojim trofejima i sjećanjima koja sam sačuvao mogu doprinijeti da muzej ima svoju svrhu. Ja sam sportaš cijeli život i to mi puno znači, isto kao i svaki moj ili uspjeh mojeg tima”, smatra Zovko.
Medalja je najveće priznanje i smisao bavljenja sportom, osim održavanja zdravog duha i zdravog tijela
“Medalja je najveće priznanje i smisao bavljenja sportom. Osim održavanja zdravog duha i zdravog tijela nama kao profesionalnim sportašima cilj je osvajati medalje. Imao sam sreće i prilike sudjelovati na velikim natjecanjima koja ostaju u sjećanjima za mene, moju obitelj, sve sportaše i one koji su doprinijeli tim mojim uspjesima”, poručuje tvorac europskih klupskih titula i islandskog podviga.
Moramo ostaviti mali kamenčić pored puta kao sjećanje na velebne uspjehe našeg sporta
Lino Červar je naš najuspješniji rukometni trener i jedan od najboljih izbornika koje je Hrvatska imala u svim sportovima. Što ga je nagnalo na donaciju?
“Moramo ostaviti mali kamenčić pored puta kao sjećanje na velebne uspjehe našeg sporta. Mi smo bili olimpijski pobjednici, kao počasni građani Atene, u gradu gdje je rođena demokracija, umjetnost, pradomovina Olimpijskih igara gdje se pobjednici okrunjuju maslinovom granom”, nadahnuto će Červar, uz napomenu da je ponosan na vođenje reprezentacije koja je u 18 mjeseci od posljednje u Europi postala svjetski i olimpijski prvak. “Jedinstveni podvig u svijetu kolektivnih sportova, nema se što dodati”, zaključio je Červar.
Neka moja donacija bude inspiracija za mlade sportaše
Vlado Šola poručuje da je majice darovao Muzeju jer želi da “donacija bude izvor inspiracije za mlade sportaše”.
“Sportski muzej je najbolje mjesto za očuvanje kolektivnog sjećanja na sportske uspjehe i zajedničke trenutke, a za mene je osvajanje medalja mnogo više od samog uspjeha na natjecanju, one su simbol predanosti, inspiracije i zajedništva”, rekao je Šola.
U fundusu ustanove već je građa Velimira Kljaića, a s novim donacijama je Muzej koji čuva najvrijedniju domaću sportsku baštinu znatno obogatio građu koja odražava sjećanje na blistave trenutke najznačajnijih rezultata najboljih hrvatskih rukometaša u klubovima i nacionalnom timu.