Prvi novinski članci o skijanju i demonstracije skijanja na području Hrvatske javljaju se tijekom 1890-ih godina i vežu se za Franju Bučara. Nakon povratka sa školovanja u Švedskoj gdje se upoznao s (nordijskim) skijanjem Bučar uključuje učenje skijanja u program dvogodišnjeg obrazovanja nastavnika tjelesnog odgoja Tečaj za učitelje gimnastike 1894. – 1896. godine. Polaznici tečaja skijanje su učili tijekom zimskih mjeseci u Zagrebu (Cmrok i Tuškanac), a građani su pozivani gledati njihove demonstracije skijanja. Na Bučarov je poticaj I. hrvatsko sklizalačko društvo 1894. osnovalo skijašku sekciju kao jednu od prvih skijaških organizacija na području Hrvatske. Skijaške aktivnosti nakon početnog uzleta ubrzo zamiru.
Na području Rijeke skijanje se javlja tijekom 1880-ih i 1890-ih godina kad Austrijanac Ferdinand Brodbeck donosi prve skije i 1885. osniva CAF – Club Alpino Fiumano, sportsko društvo koje je njegovalo planinarenje i skijanje, a 1897. organizirali su i prvo natjecanje u skijaškom trčanju na padinama Učke. Članovi CAF-a bili su većinom Talijani te je klub imao ograničen utjecaj na daljnji razvoj skijanja na području Hrvatske.
Poticaj daljnjem razvoju skijanja daju članovi i članice HAŠK-a kada 1909. osnivaju skijašku sekciju, koja njeguje i sanjkanje, te šire skijaške aktivnosti na Gorski kotar. Članovi HAŠK-a organiziraju prva natjecanja u skijaškom trčanju na Sljemenu, održavaju više skijaških tečajeva, a 1914. i prvo prvenstvo Hrvatske u skijaškom trčanju u Mrkoplju (Gorski kotar).
Nakon Prvoga svjetskog rata osniva se prvi skijaški klub u Hrvatskoj, Ski-klub Zagreb, a kasnije i više skijaških sekcija unutar drugih klubova. Na prvim Zimskim olimpijskim igrama u Chamonixu 1924. nastupili su zagrebački skijaši Dušan Zinaja i Miroslav Pandaković. Na Plješivici je 1929. održano prvo natjecanje u slalomu, a tri godine kasnije na Sljemenu i natjecanje u spustu. Skijaške skakaonice grade se u Mrkoplju, na Medvednici i u Skradu sredinom 1930-ih godina. Nakon Drugog svjetskog rata osniva se veći broj klubova (Goranka u Ravnoj Gori, Končar, Medveščak i Mladost u Zagrebu, Platak i Rijeka u Rijeci, Samobor i drugi). Prva skijaška organizacija bio je Zagrebački zimskosportski podsavez osnovan 1922. godine, zatim je 1939. osnovan Hrvatski skijaški savez pa 1948. Skijaški savez Hrvatske, koji kasnije vraća naziv Hrvatski skijaški savez. Član Svjetskog skijaškog saveza (FIS) postao je 1992. godine.
Nada Birko Kustec i Blaženka Vodenlić ističu se rezultatima u skijaškom trčanju na državnim prvenstvima i nastupima na zimskim olimpijskim igrama sredinom 20. stoljeća.
Na Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu 1992. hrvatski sportaši prvi put nastupaju samostalno pod hrvatskom zastavom, a od skijaša nastupaju Vedran Pavlek u alpskim disciplinama i Siniša Vuković u skijaškom trčanju. Prvi nastup za Hrvatsku u snowboardu na zimskim olimpijskim igrama ostvarila je Morena Makar 2014. na ZOI u Sočiju.
Najveće uspjehe u povijesti hrvatskog skijanja ostvaruju brat i sestra Janica Kostelić i Ivica Kostelić osvajanjem 10 olimpijskih medalja, od čega su 4 zlatne (Janica Kostelić na ZOI u Salt Lake Cityju 2002. i ZOI u Torinu 2006.) te Jakov Fak s jednom brončanom medaljom. Na svjetskim prvenstvima u skijanju hrvatski skijaši osvojili su 9 medalja, od čega 6 zlatnih (5 Janica Kostelić i 1 Ivica Kostelić).
Utrka Snježna kraljica održavala se od 2005. do 2022. na Sljemenu u sklopu Svjetskog skijaškog kupa za žene, a od 2008. do 2022. za muškarce.