Plivanje

Izgradnja većeg broja plivališta i kupališta tijekom 19. stoljeća (Zagreb 1830-ih i 1850-ih, Osijek 1830-ih, Bjelovar 1870-ih, Samobor 1880-ih, Zadar i Split 1890-ih) potaknula je sustavnije i masovnije učenje plivanja na području današnje Hrvatske. Krajem 19. stoljeća počinju se objavljivati prvi novinski članci i knjige o učenju tehnika plivanja. Prva se plivačka natjecanja počinju održavati početkom 20. stoljeća u različitim dijelovima Hrvatske (Split, Rijeka, Zagreb, Zadar). Prvi plivački sportski klub bio je Plivački klub osnovan 1910. godine u Zagrebu, ali već 1911. klub postaje plivačka sekcija HAŠK-a. Plivačku sekciju osnivaju ŠK Šišmiš Samobor 1910. godine te HŠK Viktorija Sušak (Rijeka) 1914. godine. Značajniji poticaj razvoju sportskog plivanja daje izgradnja većeg broja bazena u međuratnom razdoblju, a u tom se periodu osniva i veći broj plivačkih klubova i plivačkih sekcija u postojećim klubovima (Dubrovnik, Split, Omiš, Šibenik, Karlovac, Novi Vinodolski, Zagreb). Zatvoreni bazeni počinju se izgrađivati od 1950-ih godina.

Hrvatski športski savez je 1911. utemeljio sekciju za plivanje koja se smatra prvom krovnom plivačkom organizacijom u Hrvatskoj. Ona je iste godine organizirala prva Prvenstva Hrvatske u plivanju (u Karlovcu za muškarce te u Zagrebu za žene). Jugoslavenski plivački savez osnovan je 1921. godine sa sjedištem u Zagrebu, a Hrvatski plivački savez 1939. godine. Nakon Drugog svjetskoga rata djeluje Plivački savez Hrvatske od 1947. godine, koji kasnije mijenja naziv u Hrvatski plivački savez te je član Europske i Svjetske federacije vodenih sportova (European Aquatics i World Aquatics) od 1992. godine. Na olimpijskim igrama hrvatski plivači prvi put su nastupili u Parizu 1924., a na europskim prvenstvima prvi nastup imali su 1927. u Bologni.

Najveće uspjehe hrvatskoga plivanja postigli su Đurđica Bjedov osvajanjem zlatne i srebrne medalje u disciplinama 100 m i 200 m prsnim stilom na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. te Duje Draganja osvajanjem srebrne medalje u disciplini 50 m slobodno na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. Više je hrvatskih plivača i plivačica postavljalo svjetske rekorde (Miloš Milošević, Tomislav Karlo, Gordan Kožulj i Sanja Jovanović) te su osvojili veći broj medalja na europskim (8 zlatnih medalja) i svjetskim prvenstvima (3 zlatne medalje).