Boks se kao dio tzv. teške atletike (boks, hrvanje i dizanje utega) počinje pojavljivati početkom 20. stoljeća pretežno unutar sokolskih organizacija. Između dva svjetska rata započinje sustavniji razvoj boksa unutar teškoatletskih klubova (TAK) i sekcija poput Herculesa, Croatije i Građanskog. Organiziraju se prve boksačke borbe, a 1927. godine održano je prvo državno prvenstvo u boksu. Nakon Drugog svjetskog rata osniva se veći broj klubova (Zagreb, Pula, Osijek, Borovo, Split, Rijeka itd.), hrvatski boksači počinju ostvarivati uspjehe na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima u amaterskom boksu, a također osvajaju titule i u profesionalnom boksu.
Jugoslavenski teškoatletski savez, osnovan u Zagrebu 1922. godine, bio je prva boksačka krovna organizacija. Jugoslavenski boksački savez osnovan je u Zagrebu i izdvaja se iz Jugoslavenskog teškoatletskog saveza 1934. godine. Hrvatski boksački savez osnovan je 1939. u vrijeme Banovine Hrvatske. Hrvatski boksački savez član je europskih i svjetskih boksačkih federacija od 1992. godine.
Najuspješniji hrvatski boksač je Mate Parlov (zlato OI u Münchenu 1972., zlato SP 1974. i profesionalni prvak svijeta 1978. po WBC-u). Istaknuti hrvatski boksači su Pero Tadić, Anton Josipović, Marijan Beneš, Damir Škaro, Željko Mavrović, Stipe Drviš, Mario Šivolija, Stipe Božić i Filip Hrgović.